Uvod

Polazeći od činjenice da je tradicionalna porodica temeljni stub svakog društva i države,

Pozivajući se na prirodnost tradicionalne porodice s aspekta nauke i nebeskih religija,

Cijeneći duboku povijesnu ukorijenjenost tradicionalne porodice u bosanskohercegovačkom društvu,

Ističući vrijednosti tradicionalne porodice i braka između muškarca i žene kao osnove i početka porodice i srodstva,

Uviđajući potrebu za svakodnevnom zaštitom, afirmacijom i promocijom tradicionalne porodice u bosanskohercegovačkom društvu i državi,

Zabrinuti za savremene izazove i sinhronizirane ideološke napade i prijetnje opstanku porodice i ljudske vrste uopće,
Svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine upućujemo sljedeći

Proglas

Bog je stvorio prvog čovjeka na zemlji, muškarca Adema ili Adama i prvu ženu, majku Havu odnosno Evu. Od tada pa do danas brak između muškarca i žene, te porodica koja je nastajala na osnovu ovog koncepta braka predstavlja temelj na kome su se gradila i opstajala sva društva poznata ljudskoj civilizaciji. Iz ovog koncepta tokom čitave povijesti čovječanstva izdvaja se samo Lutov odnosno Lotov narod, stanovnika gradova Sodome i Gomore, koji su univerzalne porodične vrijednosti izvrgli ruglu izabravši norme ponašanja do tada nepoznate čovječanstvu. Na mjestu tih gradova sada je Mrtvo more, more koje nije uslovno za život ni jednog živog bića. I drugi gradovi su nestajali kroz povijest, ali na njihovim temljima nastajali su drugi gradovi, i život se nastavljao.

Bosna i Hercegovina je od pamtivjeka bila opredjeljena za vjekovne, tradicionalne porodične i bračne vrijednosti. Tako postoje zapisi koji kažu da se još u srednjovjekovnoj Bosni sačuvalo prastaro shvatanje braka kao društvene institucije. Papa Eugen IV 1445. godine u pismu upućenom bosanskom kralju piše da je brak u bosanskoj državi običaj zemlje Bosne (iuxta morem patriae), te je toliko ukorijenjen “da ga se nisu htjeli odreći ni oni koji su se djelovanjem franjevaca vratili katoličkoj crkvi i sklapali brak prema njenim propisima.“ U istom kontekstu piše i srednjovjekovni bosanski vitez Pribisav Vukotić, koji je 1475. godine zapisao da u srednjovjekovnom bosanskom društvu nije običaj da se žene uzimaju uz miraz, već da se “uzima zbog ljubavi, dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda”.

I u kasnijim vremenima sve do danas brak je u Bosni ostao nužno potreban jer je prirodan način očuvanja ljudskog roda. Sam čin sklapanja braka predstavljao je i predstavlja za cijelu porodicu veliku radost i zadovoljstvo. Dok porodica, nastala na osnovama ovog braka, znači „moralno biće“ koje se iskazuje, smatra i predstavlja kao cjelina.

I rađanje djece je oduvijek u Bosni imalo svoj ustaljeni običaj. Kod muslimana je rođenje javljano imamu dotičnog naseljenog mjesta, dok je kod kršćana prijavljivano prilikom krštenja, obično sedam dana nakon rođenja.

Od običaja bosanskih je da djeca, naročito odrasla, ukazuju veliko poštovanje svojim roditeljima, ali i starijima bez obzira jesu li u krvnom srodstvu ili ne.

Žena, koja čini pola čovječanstva, a drugu polovicu na svijet donosi, u bosanskoj je svakodnevnici od najstarijih vremena zauzimala istaknutu ulogu u društvu: kao majka, ali i kao kraljica, princeza, junakinja, umjetnica, učiteljica, političarka, supruga i drugo.

Otac bosanski vijekovima je čuvar svoga gnijezda. On je uzor, on je podrška, on je savjet i opomena. Bosanske porodice, one imućne, dobrostojeće, školovale su svoju djecu, i mušku i žensku, nekad prkoseći vladajućim sistemima i izlažući se osudi neobrazovanih sredina zbog školovanja ženske djece. Bilo je i onih koji nisu imali priliku za isto, a željeli su.

Dakako, uvijek postoje pojedinci koji iskaču iz pravila ili koji su izuzetak i oni govore o sebi a ne o porodici i društvu u cjelini. Mi zagovaramo harmoniju u porodici i kao društvo osuđujemo svaku devijaciju koja tu harmoniju narušava.

Nema života bez problema. Naša je obaveza i misija raditi na tome da se smanje problemi, a dobre priče dominiraju. Stoga, nikada nećemo prihvatiti, da se naša tradicija, naša porodica i naše vrijednosti ignorišu i omalovažavaju, da se na stub srama stavlja svako onaj ko se usudi riječi porodica i tradicija staviti u isti kontekst. Nije ljudski i nije demokratski staviti znak jednakosti između problema i naših tradicionalnih porodica.

Bosanci i Hercegovci će i dalje, kao što su to hiljadu godini činili, ljubomorno čuvati svoje ognjište, svoju tradicionalnu porodicu, obitelj ili familiju – tu istinsku lađu spasa i oazu mira – i braniti je od svih napada i nasrtaja, ma odakle i ma od koga dolazili.

Odavde, iz Sarajeva poručujemo: Svako će pred Bogom i pred historijom odgovarati za način života koji je izabrao! Nikada nećemo dopustiti da se nama nameću način života i običaji strani našem narodu i našoj zemlji. Crvena linija se ne smije preći! Posebno to nećemo dozvoliti onima koji u svojim zemljama ne dopuštaju devijacije, a koje pokušavaju nametnuti u tuđim zemljama!

Porodični moral je danas ugrožen i napadnut sa svih strana, a kada nestane tog morala, porodica propada, a kada propadne porodica, i društvo je osuđeno na propast i nestanak. Ulaganje koje sigurno donosi profit je ulaganje u porodicu, ulaganje u odgoj i podizanje mladih generacija. Ako tu ne ostvarimo dobit, svaka druga dobit je neznatna i nebitna i bez svrhe. Jer, kakva je to dobit ako čovjek ima milione, a rasturi porodicu.

Našu djecu ćemo i dalje mi učiti vrijednostima! Naše je pravo da odgajamo svoju djecu u duhu tradicionalne bosanske porodice i nećemo ih prepustiti tuđinu da ih odgaja i oblikuje! Posebno to nećemo dozvoliti u obrazovnim ustanovama.

Živjela tradicionalna bosanska porodica, živio brak između muškarca i žene, živjela naša djeca, unuci i praunuci, živjela bosanska majka i bosanski otac.

Bosanska porodica je gorda i stamenita kao planina bosanska. Kao Maglić, Volujak, Čvrsnica, Prenj i Vranica, kao Igman, Vran i Treskavica, kao Grmeč, Lelija, Zelengora i Bjelašnica.

Zato, iskoristimo sutrašnji dan, pohodimo bosanske planine i dajmo im zavjet da će naše porodice ostati gorde, ponosne i postojane baš kao što su i one, naše bosanske planine!

Ovo je zemlja dobrih, dostojanstvenih i ponosnih ljudi, Bosanaca i Hercegovaca. Kad Bosanac liježe na počinak, on polahko glavu spušta na zemlju, da zemlju ne povrijedi.

Zato, o stranče, izuj obuću kad prelaziš Koranu, Glinu, Savu i Drinu. Operi noge u rijekama jer Bosna je ćilimom zastrta!